beats by dre cheap

ŚRĪMAD BHĀGAVATAM 3.25.34


RAZLIKA IZMEĐU MĀYĀVĀDĪYA I ČISTOG BHAKTE.

 

DJELATNOSTI MĀYĀVĀDĪ FILOZOFIJE SU VEOMA OPASNE ZA SVIJET I STOGA NAS JE GOSPODIN CAITANYA UPOZORIO DA NIKADA NE SLUŠAMO OD MĀYĀVĀDĪYA O BILO KOM SVETOM SPISU. ONI ĆE UPROPASTITI ČITAV PROCES I OSOBA, KOJA IH SLUŠA NIKADA NEĆE BITI SPOSOBNA DA DOĐE DO PUTA PREDANOG SLUŽENJA DA BI DOSTIGLA NAJVIŠE SAVRŠENSTVO, ILI ĆE TO MOĆI UČINITI TEK POSLIJE VEOMA DUGO VREMENA

 

STIH 34

 

naikātmatāḿ me spṛhayanti kecin   mat-pāda-sevābhiratā mad-īhāḥ

ye 'nyonyato bhāgavatāḥ prasajya   sabhājayante mama pauruṣāṇi

 

SYNONYMS: na — never; eka-ātmatām — merging into oneness; me — My; spṛhayanti — they desire; kecit — any; mat-pāda-sevā — the service of My lotus feet; abhiratāḥ — engaged in; mat-īhāḥ — endeavoring to attain Me; ye — those who; anyonyataḥ — mutually; bhāgavatāḥ — pure devotees; prasajya — assembling; sabhājayante — glorify; mama — My; pauruṣāṇi — glorious activities.

 

Čisti bhakta, privržen djelatnostima predanog služenja i uvijek zaokupljen služenjem Mojih lotosovlh stopala, nikada ne želi da se sjedini sa Mnom. Takav bhakta, nepokolebljivo zaokupljen, uvijek slavi Moje zabave i djelatnosti.

 

SMISAO: Postoji pet vrsta oslobođenja opisanih u svetim spisima. Jedno od njih je sjedinjavanje sa Svevišnjom Božanskom Osobom, ili odbacivanje sopstvene individualnosti i stapanje s Vrhovnim Duhom. To oslobođenje se naziva ekātmatām. Bhakta nikada ne prihvata tu vrstu oslobođenja. Druge četiri vrste su: uzdizanje na istu planetu na kojoj prebiva Bog [Vaikuṇṭha], lično druženje sa Svevišnjim Gospodinom, dostizanje istog oblika kao i Gospodin i sticanje istih tjelesnih obilježja kao i Gospodin. Čisti bhakta, kao što će objasniti Kapila Muni, nikada ne teži ka nijednom od ovih pet vrsta oslobođenja. Posebno prezire kao paklenu misao da se sjedini sa Svevišnjom Božanskom Osobom. Śrī Prabodhānanda Sarasvatī, veliki bhakta Gospodina Caitanye je rekao -- kaivalyaḿ narakāyate: "Sreća sjedinjavanja sa Svevišnjim Gospodinom za kojom teže māyāvādīyi se smatra paklenom". To jedinstvo nije namijenjeno čistim bhaktama.

 

Postoje mnogi takozvani bhakte, koji misle da u uslovljenom stanju možemo obožavati Božansku Osobu, ali da u konačnici nema osobnost; kažu da pošto je Apsolutna Istina bezlična [neosobna], osoba može zamišljati lični oblik bezlične Apsolutne Istine izvjesno vreme, ali čim dostigne oslobođenje, obožavanje prestaje. To je teorija māyāvādī filozofije. Impersonalisti se u stvari ne stapaju s postojanjem Svevišnjeg Gospodina, već s Njegovim ličnim tjelesnim sjajem, koji se naziva brahmajyoti. Iako se taj brahmajyoti ne razlikuje od Njegovog ličnog tijela, ovu vrstu jedinstva [stapanje sa tjelesnim sjajem Božanske Osobe] ne prihvataju čisti bhakte, jer se bhakte zaokupljaju većim zadovoljstvom od takozvane sreće stapanja s Njegovim postojanjem. Najveće zadovoljstvo je služiti Gospodina. Bhakte. uvijek razmišljaju o tome kako da Ga služe; uvijek iznalaze načine i puteve da to učine, čak i usred najvećih prepreka materijalnog postojanja.

 

Māyāvādīyi prihvataju opis Gospodinovih zabava kao priče, ali to u stvari nisu priče; to su povijesne činjenice. Čisti bhakte ne prihvataju opise Gospodinovih zabava kao priče, već kao Apsolutnu Istinu. Riječi mama pauruṣāṇi su značajne. Bhakte su veoma privrženi slavljenju Gospodinovih djelatnosti, dok māyāvādīyi ne mogu ni da misle o njima. Prema njima, Apsolutna Istiuna je bezlična. Bez ličnog postojanja, kako može postojati djelatnost? Impersonalisti prihvataju djelatnosti spomenute u Śrīmad-Bhāgavatamu, Bhagavad-gīti  i drugim vedskim spisima kao izmišljene priče i zbog toga ih objašnjavaju na najpakosniji način. Nemaju pojma o Božanskoj Osobi. Bespotrebno zabadaju noseve u svete spise i objašnjavaju ih na prevaran način da bi zaveli nevine ljude. Djelatnosti māyāvādī filozofije su veoma opasne za svijet i stoga nas je Gospodin Caitanya upozorio da nikada ne slušamo od māyāvādīya o bilo kom svetom spisu. Oni će upropastiti čitav proces i osoba, koja ih sluša nikada neće biti sposobna da dođe do puta predanog služenja da bi dostigla najviše savršenstvo, ili će to moći učiniti tek poslije veoma dugo vremena.

 

Kapila Muni jasno izjavljuje da su djelatnosti bhakti ili djelatnosti predanog služenja transcendentalne prema mukti. To se naziva pañcama-puruṣārtha. Ljudi se uglavnom zaokupljaju djelatnostima religije, ekonomskog razvitka i čulnog uživanja djelujući s mišljenjem da će postati jedno sa Svevišnjim Gospodinom [mukti]. Ali proces bhakti je transcendentalan prema svim tim djelatnostima. Stoga  Śrīmad-Bhāgavatam počinje s izjavom da su sve vrste tobožnje religioznosti potpuno izbačene iz Bhāgavatama. Obredne djelatnosti namijenjene ekonomskom razvitku i čulnom zadovoljenju i poslije razočarenja u čulnom zadovoljenju, želja za sjedinjavanjem sa Svevišnjim Gospodinom su potpuno odbačeni u Bhāgavatamu. Bhāgavatam je posebno namijenjen čistim bhaktama, uvijek zaokupljenim svjesnošću Kṛṣṇe i Gospodinovim djelatnostima, koji uvijek slave ove transcendentalne djelatnosti. Čisti bhakte obožavaju Gospodinove transcndentalne djelatnosti u Vṛndāvani, Dvāraki i Mathuri, onako kako su ispričane u Śrīmad-Bhāgavatamu i drugim Purāṇama. Māyāvādī filozofi ih potpuno odbacuju kao priče, ali one su u stvari velike teme vrijedne obožavanja i tako su privlačne samo bhaktama. To je razlika između māyāvādīya i čistog bhakte.

 

Canto 3: The Status Quo               Chapter 25: The Glories of Devotional Service

Bhaktivedanta VedaBase: Śrīmad Bhāgavatam 3.25.34

 

Buy Online Copyright © The Bhaktivedanta Book Trust International, Inc.

His Divine Grace A.C. Bhaktivedānta Swāmī Śrīla Prabhupāda, Founder Ācārya of the International Society for Kṛṣṇa Consciousness.

 

TULASI
http://tulasi.blogger.ba
13/09/2019 11:47